Adolescencija – prelaz iz detinjstva u svet odraslih

Adolescencija počinje sa početkom puberteta i traje još mnogo godina sve dok  dete ne počne da živi život nezavisne odrasle osobe. Treba znati da pubertet predstavlja fizički i seksualni razvoj, a adolescencija, osim puberteta, obuhvata i emotivni, socijalni, mentalni i psihološki razvoj. U ovom periodu je moguće da ćete vi kao roditelji biti „testirani“ na načine o kojima niste ni sanjali.



Adolescencija je razdoblje “bura i oluja”, karakterišu je vidljiv telesni razvoj, brze promene raspoloženja, sukobi sa okolinom, ispitivanje granica i istraživanje sveta. Ovaj period završava se postizanjem socijalne i emocionalne zrelosti ali i finansijske nezavisnosti i obuhvata čitav niz promena: bioloških, kognitivnih, socijalnih i emocionalnih, praćenih nizom novih potreba, interesa i problema.


Vreme adolescencije obuhvata razdoblje od 11. do 25. godine života, a razlikuju se rana, srednja i kasna adolescencija. Međutim, treba imati na umu da ako devojčica uđe u pubertet u 8-oj godini onda se to može smatrati i početkom njene adolescencije.

Bitan je imidž

Imajte na umu da su neka deca spremna na sve kako bi se pronašla u određenom društvu, čak i kada ono nije za pohvalu.U prvoj fazi adolescencije deca su jako osetljiva na svoj fizički izgled. Kako se ovaj period poklapa sa dolaskom puberteta u kome se telo učestalo razvija, onda je sasvim razumljivo da će vaše dete šizeti po kući i zbog najmanje bubuljice na licu. Imidž i način oblačenja će biti jako bitni u svakoj fazi, a vrhunac će dostići negde oko 15-te godine, kada dete krene u srednju školu. Upravo tada vas očekaju najveći izazovi.

Doslednost i moral

Deca su najviše spremna da slušaju roditelje koji znaju da pokažu svoju doslednost. Iz ovog razloga, ako uspostavite neko pravilo, ono mora uvek da se poštuje a ne da zavisi od vašeg trenutnog raspoloženja. Takođe, vaše mišljenje, ponašanje, priča i postupci moraju biti usklađeni i koordinirani. Ukoliko tinejdžeri vide licemerje kod svojih roditelja to im daje osećaj nestabilnosti i nesigurnosti. Kod takve dece razvoj morala može da zapadne u krizu. Najbolje ćete na svom primeru decu naučiti šta znači imati čvrst karakter, biti visokog morala i dosledan.

Sigurnost i sloboda

Kako nivo hormona počinje da raste, vaše dete će početi  postepeno emotivno da se odvaja od vas i da veći značaj daje odnosima sa svojim vršnjacima. Za njih će mnogo veću važnost imati ono što kažu i misle njihovi prijatelji nego vi. Ali zapamtite, iako vas sa jedne strane deca guraju u stranu, sa druge im je neophodno da znaju da imaju vašu bezuslovnu ljubav i podršku, kao i sigurnost roditeljskog doma. U žustrim svađama i prepirkama, ma koliko ste besni, bolje je da ne izgovarate čuvenu rečenicu: „ Ukoliko ti ovde ne odgovara, možeš slobodno da ideš“.


Prijateljstva sa vršnjacima jesu važna ali roditelji još uvek više utiču na stavove od vršnjaka i važan su izvor podrške kada je reč o velikim životnim odlukama (kao izbor zanimanja, odlazak na studije u drugi grad i sl.). Mladi traže odobravanje roditelja, ali ne žele da se prema njima odnose kao prema deci.


Ponekad će roditelji morati da naprave korak u nazad, pruže deci slobodu i pokažu da im veruju da su sposobni da sami donesu ispravnu odluku. Iako će u tim odlukama vaše dete sigurno grešiti, pustite ga da samo „lupi glavom o zid“, onda mu pomozite da se opet „ uzdigne“ i po mogućstvu ga diskretno uputite na bolje izbore. Pridikovanje nikada ne pomaže i sva rešenja leže u roditeljskoj suptilnosti.


Na putu ka samostalnosti neizbežno je emocionalno udaljavanje od roditelja. Osim toga, javlja se i otpor prema odraslima i njihovim zahtevima. Kada dete odbacuje autoritet, kućne zadatke, izbegava roditeljska druženja i izlaske sa roditeljima ono želi da dokaže okolini da nije više dete. Ima roditelja koji u ovakvim situacijama popuštaju i dozvoljavaju mladima da rade šta žele i onih koji vrše pritisak u želji da adolescenta prilagode sopstvenim standardima. Važno je imati na umu da deca ovog uzrasta još uvek nemaju dovoljno znanja i iskustva za donošenje pravih odluka u svim vidovima života i potreban im je nadzor. Kako bi pomogli mladima u procesu osamostaljivanja dobro je kontrolu popustiti u onim područjima u kojima je adolescent sposoban da donese odluku, a mirnim razgovorom usmeriti ga u području u kojem pokazuje manju zrelost.

Potpuna zrelost

U poznoj fazi adolescencije vaše dete bi trebalo da „liči“ na zrelu osobu i da ima razvijen lični identitet.  Mladi ljudi, iako to teško kada priznaju, u stvari se plaše odrastanja. Razlog je njihova podsvesna sumlja u ličnu sposobnost i iskustvo. Sasvim je uobičajeno da deca krive roditelje za svoje neuspehe. Međutim, ukoliko to nameravaju da čine i posle 25-te godine, onda ih definitivno treba posavetovati da se konsultuju sa psihologom. Posle 25-te godine mlada osoba treba da ima razvijen svoj identitet u svakom smislu i da zna kako da se nosi sa sopstvenim problemima i socijalnim konfliktima.

VN:F [1.9.3_1094]
Rating: 0 (from 0 glasovi)
Adolescencija – prelaz iz detinjstva u svet odraslih, 9.3 out of 10 based on 23 ratings

VN:F [1.9.3_1094]
Ocena: 9.3/10 (glasova: 23)


Povezani tekstovi:


3 komentara za “Adolescencija – prelaz iz detinjstva u svet odraslih”
  1. 1-7-2011
    20:11

      |  reply
    Thumb up 2 Thumb down 0
    Autor:Smile

    Komentar:

    Ovo je veoma poučno . Za nas tinejdzere sve pohvalee . Nastavite tako

  2. 10-8-2011
    11:41

      |  reply
    Thumb up 1 Thumb down 0
    Autor:dul776

    Komentar:

    jako dobri savjeti samo tako nastavite

  3. 15-2-2013
    00:17

      |  reply
    Thumb up 0 Thumb down 0
    Autor:vinci

    Komentar:

    Cula sam da adolescencija kod nekih osoba moze da traje i do 30 sete god. pa caki duze… :(

Ostavite komentar
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER

Budite u toku sa najnovijim temama i promocijama